EDIN DŽEKO ODGOVORIO: Ja ne trčim, ja ne dajem sve od sebe? To mora da je šala!

Edin Džeko izgleda kao da će svakog trena skočiti sa stolice, pun je snage i elana, a njegovi obrazi su rumeni dok divlje gestikulira. – Ja ne trčim? Ja ne dajem sve od sebe? Dajte, to nije tačno! – tvrdi Džeko.

Mogu garantirati da niko na tribinama ili ispred malih ekrana ne želi pobjedu više od mene. Nije bitno koja utakmica je u pitanju, nije bitno protiv koga igramo ili za šta igramo, ja samo želim da postignem gol i da moj tim pobijedi.

Tokom svake utakmice dajem sve od sebe. Tokom svake! Iako je opisan kao ravnodušan i hladan, svojim ponašanjem dokazuje suprotno, piše “The Guardian”. On je iznimno strastven kada je u pitanju nogomet, vjerovatno čak i više nego bilo koji drugi igrač, te je čovjek koji je shvatio koliko je sretan što radi ono što voli.

U intervjuu za britanski “The Guardian”, Džeko je pričao o odrastanju u ratnoj Bosni, životu u Italiji i planovima za budućnost. Najbolji igrač kojeg je Bosna imala Džeko je najbolji igrač kojeg je Bosna ikada imala, osvojio je nekoliko titula prvaka, a prošlu sezonu proglašen je ”capocannoniere” najboljim strijelcem A serije, ali ipak je redovno na meti kritika, kako kažu propušta mnogo prilika, lijen je, a ono što ga najviše pogađa jeste da ga nije briga.

Ipak, ne obazire se previše na komentare, a kritike prihvata samo od ljudi koje poštuje, koji imaju znanje o nogometu, ali za komentare na društvenim mrežama nema razumijevanja. Problem su uvrede – Znam da će ljudi kritizirati kada igram loše, to im je posao i to prihvatam.

To nije problem. Problem su uvrede i one me najviše bole. Živimo u dobu društvenih mreža i svako ima mogućnost da javno izrazi svoje mišljenje bez obzira koliko glupo ili nelogično bilo. Svako ima pravo na mišljenje, svako ima pravo da me uvrijedi jer nisam dobro igrao ili postigao gol.

Oni misle da im je više stalo nego meni, ali to jednostavno nije tačno – rekao je Džeko. – Nikada nije jednostavno pročitati takve naslove ili čuti kada to obožavatelji kažu. Znam da sam mnogo bolji od toga, da igram mnogo bolje ali ponekad postane preteško. Ono što ljudi ne žele da shvate jeste da sam i ja ljudsko biće i da i ja imam probleme kao i svako drugi.

– Lagao bih kada bih rekao da ne slušam i ne čitam komentare. Ignoriram uvrede i nebitne stvari, ali volim pročitati šta ljudi koji imaju dovoljno znanja o nogometu kažu za mene, posebno u Italiji.

U Engleskoj nisam čitao, ne znam zbog čega. Možda zato što sam znao engleski, u Italiji mi je potrebna svaka pomoć kako bih savladao jezik što brže. Nekada sam saglasan s onim što piše, nekada ne – kaže Džeko.

Zbog riječ “kloc” odselio Kritike su nešto sa čime se morao nositi još od početka karijere. Iako je imao samo 18 godina kada je počeo igrati za Željezničar, Džeko – koji je tada prozvan ”kloc” – morao se odseliti u inozemstvo kako bi dobio pravu šansu za uspjeh. Željezničar je 25.000 eura od čeških Teplica gledao kao dobitak na lutriji.

Dvije godine kasnije, Džeko se pridružuje Volfsburgu gdje je postigao 66 golova u 111 pojavljivanja, osvojivši Bundesligu 2008-09 i “Zlatnu kopačku” sljedeću sezonu. Za jako kratko vrijeme je postao najpopularniji nogometaš i najveća zvijezda u modernoj historiji Bosne i Hercegovine. Ali da li je to ono o čemu je sanjao dok je odrastao?

– Da budem iskren, ne mogu reći da sam imao pravo djetinjstvo, barem ne onakvo kakvo su imala druga djeca. U Bosni i Hercegovini je tokom devedesetih godina bilo ratno stanje, ili kako ja kažem ”period preživljavanja”.

Bio sam dijete kada je počeo rat u Bosni i nisam bio svjestan većine događaja, ali rat vas tjera da brže odrastete, tjera vas da naučite stvari koje nikada ne biste naučili. –

Uvijek sam volio nogomet, nisam mogao disati bez nogometa, čak i tokom rata, ali nisam razmišljao o tome da ću postati zvijezda. Naravno, želio sam da igram za veliki klub, ali želio sam to iz ljubavi prema igri. To i danas želim.

Volim gledati utakmice, čitati o nogometu, pričati i prije svega igrati! Nogomet je moja prva ljubav i upravo zbog toga sebe ne vidim kao veliku zvijezdu, nego kao nekoga kome se posrećilo – priča Džeko. (Foto: AFP)

Tokom rata sanjao sam o normalnom životu Na pitanje koliko često razmišlja o ratu Džeko je zašutio, pogledao me i postavio isto pitanje dodajući da smo isto godište i prošli kroz isti horor i noćne more. Nikada – odgovaram mu, a on mi daje objašnjenje zašto je to tako.

– Mislim da o ratu pričam samo sa stranim novinarima. O ratu nikada ne razgovaram sa svojom porodicom, suprugom, roditeljima, sestrom.

Jako dobro se sjećam strahota, ali ne vidim svrhu konstantnog podsjećanja. To je nešto što sam ostavio iza sebe još davno. Bilo je to užasno iskustvo koje nas je promijenilo, ali kada se završilo svi smo pokušali da nastavimo sa svojim životima. Tokom te tri godine, svi, pa i djeca, su sanjali o normalnom životu, pa kada se rat završio to smo i uradili. Uslijedila je duga pauza nakon koje je nastavio:

– Ipak, kada prolazim kroz težak period, razmišljam o onome šta smo ja i moji roditelji preživjeli. Uzmimo nogomet za primjer, mrzim gubiti, mrzim kada propustim šansu, ali takve stvari se moraju desiti.

Nakon toga sjednem i sjetim se stvarnih užasa kroz koje sam prošao, kada nisam imao šta jesti, piti ili kada nisam imao normalnu odjeću za obući. Sjetim se kako mi je sada dobro, pa iako je čudno koristiti riječ ”pozitivno” u ovom kontekstu, ali ako ima nešto pozitivno i dobro u onome što se desilo, to je da smo sada svjesni da se uvijek može desiti nešto mnogo gore.

Godine 1995. potpisan je Dejtonski mirovni sporazum i rat u Bosni je završen, ali za sobom je ostavio podijeljeno društvo. Država je ostala u političkom i organizacionom neredu sljedećih 20 godina. Kako piše Agencija za statistiku prosječna mjesečna plaća iznosi 859 KM, a svaka šesta porodica živi u siromaštvu. Stopa nezaposlenosti stanovništva između 15 i 24 godine iznosi 62.8 posto, čime je najviša u svijetu. (Foto: Instagram)

Ambasador UNICEF-a Džeko je ambasador UNICEF-a i pomaže nekoliko organizacija i individualaca širom Bosne. – Prvo što primjetim kada dođem kući jeste da u državi nema nikakvog napretka. Nemojte me pogrešno shvatiti, volim svoju državu, ovo je najljepše mjesto na svijetu i moj dom.

Ali tako mnogo ljudi nema mogućnost da živi normalan život , a kako mi se čini nikoga nije briga za to. Mrzim pričati o politici, tu temu redovno izbjegavam, ali političari ovdje žive u nekom svom svijetu, distancirani od naroda. Postoji toliko mnogo ljudi koji jedva preživljavaju.

Pokušavamo da pomognemo koliko možemo, ali novac nije uvijek najbolja solucija. – Izgradimo krov za jednu porodicu danas, ali već sutra postoji 10 porodica kojima treba pomoć. Nema sistema, nema plana kako da se napreduje, kako da budućnost bude bolja, a ljudi su iz dana u dan sve pesimističniji iz dobrog razloga. Mladi napuštaju državu u potrazi za boljim životom i niko im ne može prigovarati zbog toga.

I ja sam uradio isto. Kao neko ko voli svoju državu mrzim što se ovo dešava, zaista me boli – kaže Džeko. Nakon osvajanja dvije titule sa Mančester sitijem, Džeko se 2015. godine preselio u Romu.

Zbog osam golova u 31 utakmici italijanski mediji su ga nazvali promašajem sezone i prozvali ”Edin Cieco” (Slijepi Edin). Ubrzo se sve promijenilo, sezonu 2016-17 završio je sa 29 golova, što je bilo više od Gonzala Iguaina (Gonzalo Higuaín), Maura Ikardija (Icardi), Drisa Mertensa (Dries Mertens) i drugih. Sada je smješten u italijanskom glavnom gradu.

– Ništa se ne može porediti s Rimom. Ništa. Ljudi ovdje su ludi za nogometom. Očekivanja su bila visoka u Njemačkoj, veća u Engleskoj ali ni blizu kao u Rimu. Ovo je poseban grad sa posebnom vezom s nogometnim klubom koji ljudi obožavaju.

U Mančesteru sam mogao izaći na večeru ili u šetnju, a ljudi bi me s vremena na vrijeme zaustavili i kulturno pitali za fotografiju. U Rimu to nije moguće, ljudi su strastveni, vole svoj klub i igrače, a pažnja koju nam poklanjaju je ogromna.

Ta vrsta pažnje povećava očekivanja i pritisak, ali ne govorim ovo u negativnom smislu. Volim kako sve funkcionira ovdje, jer su ljubav i strast ono što čini nogomet – kaže Džeko. (Foto: Instagram)

Luđak za nogomet Džeko je sebe opisao kao ”luđakom za nogomet”. – Stalno gledam utakmice bez obzira koja je liga ili tim. Kada sam u autobusu gledam utakmice na tabletu ili na telefonu. Kada sam vikendom slobodan, gledam utakmice na svom kauču.

Vjeruje da mu to pomaže na terenu. – Mogu vidjeti dobre i loše strane timova protiv kojih igramo. Gledam kako se kreću, koje su im slabosti i kako ih mogu najbolje poraziti. Džeko je proveo pet godina u Sitiju gdje je postigao 72 gola u 189 nastupa, uključujući 50 golova u 130 utakmica u Premijer ligi.

Njegov gol u završnim minutama protiv Kvins Park Rendžera u maju 2012. godine je Sitiju i Serhiu Agueru (Sergio Agüero) dao šansu da osvoji titulu nakon 44 godine.

– Volim Mančester, zaista ga volim. To je divan grad, s divnim ljudima i uživao sam tamo. Neke od mojih najdražih sjećanja vežem upravo za Mančester, od osvajanja titule do lude QPR utakmice. O Robertu Mančiniju (Mancini) je rekao sve najbolje, ali kada sam ga upitao za Manuela Pelegrinija (Pellegrini) rekao je samo da je OK.

– To je sve? – upitao sam ga, a on se nasmijao. (Foto: AFP) Večeras protiv Čelzija Za Mančester siti, Džeko je postigao 72 gola od kojih je 15 bilo kao zamjena, uključujući dva na Old Trafordu 2011. godine.

– Igrati za Mančester je bilo posebno iskustvo. Volio sam osjećaj derbija, pritisak i atmosferu na stadionu. Imao sam nekoliko dobrih utakmica tamo, zar ne? Volim rivalstvo, podsjeća me na moje djetinjstvo kada sam se danima pripremao za sarajevske derbije.

U devet utakmica protiv Čelzija, gdje će Roma večeras igrati (20.45 sati), Džeko nije postigao nijedan gol. Čelzi je, zajedno sa Sanderlendom i Barnlijem, jedan od tri tima Premijer lige protiv kojih nije postigao gol. – To je jako dobar tim.

Premijer ligu gledam svakog vikenda, impresionirali su me prošlu sezonu. Konte (Conte) im je dao posebnu dimenziju, nazvao bih to italijanskom dimenzijom. Popunjeni su fantastičnim individualcima i divno ih je gledati kako igraju, nijedan tim ne može reći da bi bilo jednostavno otići na Stamford Bridž i poraziti ih.

Oni su jedan od onih timova koji imaju dobru šansu za osvajanje Lige prvaka. Šta je sa Romom? – Mi nismo ovdje da osvojimo Ligu prvaka. Mi imamo malo drugačije ciljeve.

Džekini planovi za budućnost su jasni – Ne želim ni da razmišljam o tome šta ću raditi kada prestanem igrati. Imam još tri godine, i ne vjerujem da će ovo biti moj zadnji ugovor. Samo želim da uživam, postižem golove i naravno pobjeđujem što je duže moguće.. (avaz.ba)

You may also like

Odvojite 4 minuta za ovaj animirani film: Posle njega, razmislićete dobro šta je sreća (VIDEO)

Nakon toga, film se okreće jednom pacovu koji